Na tekst "Zašto je nemoguće biti poduzetnik u Hrvatskoj?" objavljenom 24.06.2012 na portalu jutarnji.hr napisan je jedan vrlo zanimljiv komentar.
(komentar napisao : Kristijan Denis)
"ja sam prije nekoliko mjeseci digao kredit,kupio rabljeni kombi,alat,otvorio obrt,stavio novac na žiro račun za tri mjeseca plaćanja obaveza,pronašao klijente...
I dođem nakon mjesec dana u banku platiti obaveze za prethodni mjesec,s tim da nisam još obavio niti jedan posao(klijenta koji ima nekoliko projekata,koji je i meni kao vanjskom suradniku trebao osigurati egzistenciju,država koči i sustavno uništava...).
Potom ljubazna službenica na šalteru banke mi kaže da sam u blokadi i da se javim u finu.Blokada!!!???Nemoguće,kako!?Aha,sjetio sam se,živim u HRVATSKOJ!Dođoh u finu i kaže mi njihov službenik,ne baš pretjerano ljubazan u početku,više onako vrlo samouvjereno kao prema kriminalcu:"Vi ste dužni 106 000kn".Oni su kao zaprimil ovrhe i ja bih to trebao platiti...Kako?
Pitam ga tko je to poslao da ga odmah odem zadaviti...malo se upristojio...
Naravno da ovrhe nisu stvarne,mada još uvijek ja to moram dokazivati da to ne postoji(ovrhe su iz 1999-2001 od bivšeg obrta koje sam rješavao proteklih deset godina,ili su plaćene ili su ad acta i sl.)Danas nakon drugog pokušaja sam odustao,obrt zatvoren,kredit otvoren,klijenti izgubljeni...
Moja supruga,moja trogodišnja kći i ja smo socijalni slučajevi bez ikakvih prava za socijalnu pomoć(ni ne želim ju,to mi je ispod svake časti,imam 30god.,zdrav i sposoban)prepušteni na "milost i nemilost"baka i djeda!
Nakon 30 godina života u ovoj nemam riječi državi,i svih mogućih razočaranja i potucanja u potrazi za poslom i bilo kakvom egzistencijom smatram da je jedino rješenje emigracija i potpuna amnezija da postoji nekava HRVATSKA i da sam nekad živio ovdje! Jer polako mi ponestaje i ljubavi i nade i strpljenja za ovu zemlju i njihove"plaćenike""
(komentar napisao : Kristijan Denis)
"ja sam prije nekoliko mjeseci digao kredit,kupio rabljeni kombi,alat,otvorio obrt,stavio novac na žiro račun za tri mjeseca plaćanja obaveza,pronašao klijente...
I dođem nakon mjesec dana u banku platiti obaveze za prethodni mjesec,s tim da nisam još obavio niti jedan posao(klijenta koji ima nekoliko projekata,koji je i meni kao vanjskom suradniku trebao osigurati egzistenciju,država koči i sustavno uništava...).
Potom ljubazna službenica na šalteru banke mi kaže da sam u blokadi i da se javim u finu.Blokada!!!???Nemoguće,kako!?Aha,sjetio sam se,živim u HRVATSKOJ!Dođoh u finu i kaže mi njihov službenik,ne baš pretjerano ljubazan u početku,više onako vrlo samouvjereno kao prema kriminalcu:"Vi ste dužni 106 000kn".Oni su kao zaprimil ovrhe i ja bih to trebao platiti...Kako?
Pitam ga tko je to poslao da ga odmah odem zadaviti...malo se upristojio...
Naravno da ovrhe nisu stvarne,mada još uvijek ja to moram dokazivati da to ne postoji(ovrhe su iz 1999-2001 od bivšeg obrta koje sam rješavao proteklih deset godina,ili su plaćene ili su ad acta i sl.)Danas nakon drugog pokušaja sam odustao,obrt zatvoren,kredit otvoren,klijenti izgubljeni...
Moja supruga,moja trogodišnja kći i ja smo socijalni slučajevi bez ikakvih prava za socijalnu pomoć(ni ne želim ju,to mi je ispod svake časti,imam 30god.,zdrav i sposoban)prepušteni na "milost i nemilost"baka i djeda!
Nakon 30 godina života u ovoj nemam riječi državi,i svih mogućih razočaranja i potucanja u potrazi za poslom i bilo kakvom egzistencijom smatram da je jedino rješenje emigracija i potpuna amnezija da postoji nekava HRVATSKA i da sam nekad živio ovdje! Jer polako mi ponestaje i ljubavi i nade i strpljenja za ovu zemlju i njihove"plaćenike""
No comments:
Post a Comment